Philipp Schaerer švicarski je arhitekt koji je postao vizualni umjetnik. Odmah nakon završenog arhitektonskog fakulteta zaposlio se kao projektant u uredu Jacquesa Herzoga i Pierrea de Meurona u Baselu. Dok je radio u tvrtci, napravio je niz spektakularnih vizualizacija i digitalnih rendera koje je ured koristio u natječajnim radovima. Radio je i kao arhivist – menadžer znanja bio je termin koji je ured običavao koristiti. Na tom je poslu počeo koristiti program medijske baze podataka kako bi se snalazio među tisućama fotografija i dokumenata kojima se morao baviti na dnevnoj bazi.

Zanimljivo je da je nakon odlaska iz ureda 2007., kako bi osnovao vlastitu praksu, Schaererov prvi samoinicirani zadatak bio osvrt na njegovu dvostruku ulogu u uredu Herzog & de Meuron. Odlučio je istražiti svoju bazu podataka, koja je postala golemi privatni dnevnik, s ciljem pronalaska fragmenata pomoću kojih bi stvorio nove slike. Njegov ciklus Bildbauten (2007. – 2009.), koji mu je osigurao trenutačnu međunarodnu pozornost, serija je portreta imaginarnih zgrada komponiranih u frontalnom jeziku Bernda i Hille Becher i proizvedenih izravno u postprodukcijskom programu iz fragmenata anonimnih zdanja preuzetih iz njegove zbirke.